U medijima svaki dan gledamo, slušamo ili čitamo o netoleranciji između
naroda koje kao da traju od početka svijeta. Čovjek bi pomislio kako će
pojedine skupine u ljudskoj zajednici prestati istjerivati svoje
interese na štetu drugih. No, i danas se nastavljaju višedesetljetne
borbe, ako ne i prikrivena višestoljetna nadmetanja za što većom i širom
kontrolom na pojedinim dijelovima svijeta ili čak čitavim svijetom.
Dijete koje se rodi danas moglo bi pomisliti - s obzirom na to koliko se
priča o miru i raznim ujedinjavanjima i globalnim akcijama - da rat
nije moguć niti će ga ikada biti. Međutim, ti naizgled zajednički
miroljubivi iskazi svjetskih vođa kao da se izgube kad je riječ o
postizanju vlastitog interesa ili neraščišćenim računima, pa i mitovima
iz prošlosti. Osim borbe za svoje interese postoje i tzv. stereotipi o
pojedinim narodima, njihovoj prošlosti i sadašnjosti. Predrasudama je,
nažalost, čovjek na raznim razinama života izložen cijeli život, a da
toga nije ni svjestan. Točno je to izrekao Čehov: »Drugi dio života kod
pametnog čovjeka sastoji se u oslobađanju od ludosti i predrasuda i
pogrešnih mišljenja koje je stekao tokom prvog dijela života.« Ta misao
dovoljno govori o lošim posljedicama predrasuda kojih čovjek treba
postati svjestan i naučiti se boriti protiv njih.
Prezir i mržnja protiv istine i ljubavi
Predrasuda se može okarakterizirati kao stav koji utječe na osobu, a
zbog toga utjecaja ona sama, na pozitivan ili negativan način djeluje na
druge osobe ili grupe ljudi. Predrasuda svoje izvorište nalazi u
emocijama svake osobe i ukorijenjena je kod svih ljudskih bića. Hrvatsko
društvo prezasićeno je predrasudama gdje jedna grupa ljudi, na osnovi
svoga stava iniciranog i odnjegovanog u propalom totalitarnom
komunističkom režimu, a kroz medijski prostor, i dalje nameće hrvatskom
društvu iste one ideološke komunističke obrasce zamotane u ružičaste
celofane demokracije medijskih sloboda, ljudskih prava i inih pojmova
koji služe da bi se hrvatskom društvu lakše podvalila laž. Kada se sa
psihološkog aspekta analiziraju glavni medijski trubači, može se
iščitati da svoje unutrašnje probleme, napetosti i sukobe prebacuju na
druge pojedince i grupe a ne prepoznaju ih unutar sebe samih.
Nedavno održani koncert Marka Perkovića Thompsona u povodu Dana grada
Zagreba u čast branitelja primjer je stvaranja predrasuda o samom
pjevaču i njegovoj publici. Mnoštvo ljudi sakupilo se na Trgu da
pjesmama, koje su nadahnute bogoljubljem, domoljubljem, rodoljubljem,
vrati dostojanstvo, vjeru i nadu braniteljskoj populaciji koja je
zaslužna da danas možemo uživati u slobodnoj demokratskoj Hrvatskoj.
Medijskim trubačima i higijeničarima nije bio cilj istražiti koje su to
pobude različitih generacija na Trgu s toliko razdraganosti i sreće
zajedno pjevale s Thompsonom, već su svoj gnjev, prezir i mržnju prema
tom i takvom sociološki interesantnom događaju i sudionicima
okarakterizirali kao »ustašluk« jer je nekoliko mlađih osoba obuklo
ustaške kostime. Sve to rađa nove predrasude. Prezirom i mržnjom,
etiketiranjem, medijskim linčem, odabirom tema, zamjenom teza,
nametanjem »istina« neki bi htjeli demokratske stečevine, ljudska prava i
slobode, sofisticiranim načinima pretvoriti u njihovu suprotnost,
diskriminiranje većine od agresivne zagušujući bućne manjine. Kršćanski
odgovor mora uvijek biti prvo istina i djelotvorna ljubav na koju smo
svi pozvani.
'Mladi mladima' - Glas Koncila, broj 29 (1778), 20.7.2008.
